Zabavljali smo se baš dugo, preko 5 godina i znao sam da ima zdravstvenih problema sa matericom i da su mogućnosti da rodije, minimalne, skoro pa nikakve.
Bez obzira na sve oženio sam je, a čak mi je i ona govorila da sebi nađem neku koja je zdrava i sposobna. Nisam je poslušao i odlučio sam se da se zajedno brimo. Godine su prolazile, sve smo pokušavali, nakon svakog odnosa se nadali da je toj pravi, ali nikada ništa.
Sada imamo po 43 godine i htjeli to ili ne moramo se pomiriti sa činjenicom, sa našom sudbinom da nikada nećemo osjetiti kako je to biti roditelj. Boli, baš mnogo boli, pogotovo kada vidimo na svakom koraku “neželjenu djecu”. Šta smo ja i moja supruga zgriješili da ne možemo biti roditelji, a drugi… ma nije fer
Nema komentara:
Objavi komentar