Voljela sam ga kao Boga, a on mene i više od toga… vjenčali smo se čim smo završili srednju školu, bio je najbolji muž na svijetu. Svaku godišnjicu braka mi je poklanjao buket crvenih ruša, 101 ružu i tako 14 godina, a onda se iznenada razbolio, mlad samo 33 godine je imao kada je preminuo.
Tu bol riječima ne mogu opisati, a onda je 6 mjeseci nakon njegove smrti došao taj dan, dan našeg vjenčanja, 15-a godišnjica braka, bukvalno sam mislila da će srce da mi pukne od bola jer njega nije bilo, a onda se na vratima začulo zvono. Kada sam otvorila vidjela sam buket crvenih ruža, 101 ruža. Mislila sam da ludim, a kada mi je kurir rekao POŠILJKA OD VAŠEG MUŽA…
pala sam u nesvijet. Kasnije kada sam došla svijesti bijesna sam otišla do cvjećare, jer sam mislila da se neko poigrava sa mojim osjećanjima, a tada mi je vlasnica cvjećare objasnila da je moj muž prije nego je preminuo platio 50 buketa crvenih ruža unaprijed, te zamolio vlasnicu cvjećare da svake godine na moju adresu šalje po jedan. Kako je bio divan čovjek, zašto je morao prerano otići, nekada mi bude krivo na Boga jer ga je tako mladog uzeo k
sebi, pogotovo kada vidim kakve sve barabe i loši ljudi žive.
Nema komentara:
Objavi komentar