Trudna sam i sve mi smeta… samo žene koje su bile trudne znaju o čemu pričam. U sednom sam mjesecu i ove vrućine nikao ne podnosim! Moj muž za razliku od mene spava kao top. Ne krivim ga, jer radi po dvije smjene kako bi zaradio dovoljno da sve kupimo što nam treba. Mora, niko nam nema pomoći ni za krevetić, ni za pelene, ni za šta… sve moramo sami obezbijediti, jer smo prepušteni sami sebi.
Da ne govorim da plaćamo i kiriju za stan. Sinoć mi je bilo baš loše, prvo sam se u krevetu “namještala” sat vremena, onda sam ustala i od muke počela da hodam po stanu. Bilo je možda oko 4 sata u jutro i naravno probudila sam muža. Ustao je, prišao mi i sav onako posapn me zagrlio i rekao IZDRŽI JOŠ MALO… EVO AKO ĆE TI BITI LAKŠE I JA ĆU SVAKI PUT SA TOBOM DA SE BUDIM… NIJE MI PROBLEM.
Ljudi kako sam se tada lijepo osjećala, toliko mi je taj zagrljaj i tih par riječi godilo da sam zaboravila na sve muke i probleme. Daj Bože da se rodi zdravo i normalno dijete i da nam ovu sreću i ljubav ništa ne poremeti. Mnogi kažu više nema ljubavi i da interesi vladaju, na sreću mi nemamo problem sa tim.
Nema komentara:
Objavi komentar