Nikako ne mogu da izbacim iz glave ono sto mi se jucer desilo. Ja imam brata koji je 2 godine mladji od mene a ja imam 19 godina on je nakon saobracajne neserece ostao potpuni invalid i u kolicima je.
Jucer je dna bio prelijep i odlucila sam da ga malo izvedem u setnju, i tako setali smo parkom kada je jedna grupica momaka pocela da nam dobacuje kako sam ja mlada, lijepa zasluzujem boljeg momka a ne tog invalida ali mi smo ih ignorisali jer oni ne znaju da je to moj brat.
I nakon sto smo ih malo prosli dvojica su krenuli za nama i uzeli mi kolica i poceli da okrecu mog brata, izvrcu na strane a ja sam od straha pocela da placem i zovem ljude u pomoc. Ali vjerujte niko vista dzabe sto je park pun niko nece prici. To me je potpuno razocaralo ne mogu da vjerujem da su ljudi takvi. 🙁 🙁 🙁
Nema komentara:
Objavi komentar