U braku smo 11 godina i još uvijek nemamo djece. Išli smo čak 3 put na vantjelsnu oplodnju, dva kredita podigli, zadužili se do Boga ali džaba… nije uspjelo.
Pokušavala sam sve, čak išla i na operaciju da mi uklne neke ciste, ali džaba. Moj muž je zdrav i što se njega tiče on bi mogao imati djecu i to me dodatno boli. Naš brak je stvarno savršen, tačnije bio bi savršen da imamo barem jedno dijete. Za ovih 11 godina moj muž mi nikada nije ništa ružno rekao, pun je ljubavi i razumjevanja, ali ta njegova dobrota meni stvara nevjerovatan pritisak. Jednostavno želim da mu se odužim, želim da ima djecu, jer to zaslužuje i znam da bi bio najbolji tata na svijetu.
Ove godine idemo ponovo pokušati sa vantjelesnom oplodnjom, sakupili smo neki novac i nadam se uspjehu. Ukoliko i ovaj pun ništa ne bude čvrsto sam odlučila da se razvedem od mog muža ma koliko bolno bilo i da ga pustim da nađe drugu djevojku, zdravu djevojku, djevojku koja će mu roditi dijete. Znam da će mu biti teško, jer smo jedno drugom prve ljubavi i jedine, ali… bolje bolan kraj nego bol bez kraja. Molim Boga svaki dan i nadam se da će ovaj put biti pozitivan rezultat vantjelesne oplodnje.
Nema komentara:
Objavi komentar