Muž i ja vjenčali smo se eto onako, jer je vrijeme, pa da ne ostanemo sami.
Nismo se voljeli tad, ne volimo se ni sad. Saznali smo da ne možemo imati djece i laknulo nam je nakon toga. Oboje smo uspješni u karijerama, putujemo, družimo se, ali smo više kao neki cimeri, nego bračni par.
Odlučili smo ostati skupa-dok nekom od nas dvoje ne naiđe neko bolji. Najsmješnije je, što nam ljudi oko nas zavide na načinu života i misle da smo neki perfect par. A nas dvoje-niđe veze.
Nema komentara:
Objavi komentar